Najčešće pacijenti/kinje navode da od pre par dana ili neki duži vremenski period u nazada, imaju krv u mokraći, mokrenje najčešće nije bolno, a neki izmokravaju i ugruške krvi.
Tumori mokraćne bešike su uglavnom maligni tumori i simptomatologija je vrlo često prvo vezana za promene u kvalitetu mokrenja u smislu učestalog mokrenja, sa osećajem da se pac ne izmokri do kraja, učestali nagoni na mokrenje – kada obično mokre male kol urina, frekvetno mokrenje u toku dana i noći a što pacijenti ranije nisu imali – sve ovo su razlozi zbog kojih pac treba da dodju na pregled urologa. Obično pac jedno vreme provedu na lečenju od str izabranog lekara koji povremeno iskustveno daje antibiotsku terapiju, verujući da se radi o upali mokraćne bešike ili prostate/kod muškaraca/ a povremeno ova terapija i ima svoje utemeljenje na uradjenoj urinokulturi gde se nalaze sojevi bakterija koje priadaju crevnoj flori. Sve ovo može da zavede i lekara i pacijenta da su na pravom putu, zbog toga u koliko pac nema odgovor na sprovedenu terapiju ili je taj odgovor slab odnosno ne postoji, obavezno se treba javiti na pregled urologu.
Za ovaj pregled potrebno je uraditi osnovne laboratorijske nalaze – kompletnu krvnu sliku, sedimentaciju, biohemiju krvi koja bi trebala minimalno da sadrži ureu i kreatinin/parametre bubrežne funkcije/, urin i urinokulturu te sa punom mokraćnom bešikom doći na ultrazvučni pregled.
Ultrazvučni pregled je metoda koja nema neželjnih efekata i kojom se mogu videti promene u unutrašnjosti mokraćne bešike od par mm pa naviše ali isto tako se može proceniti i stanje bubrega. Kada se na ovakovom pregledu postavi sumnja na postojanje promene u unutrašnjosti m.bešike treba uraditi cistoskopiju/dato objašnjenje u posebnom poglavlju kako se izvodi cistoskopija/.
Na ovaj način se dobija kompletan uvid u izgled unutrašnjosti mokraćne bešike i eventualno pristutvo razloga krvarenja te se na taj način može planirati dalja dijgnostika i lečenje, a što pacijent vrlo detaljno saznaje od svog urologa u ambulanti.
